e sad.. kome se bude dalo sve ovo čitat...
Pravilan položaj tijela:
Jahač ima pravilan položaj kad sjedi uspravno opuštenih ramena, unatrag i dolje. Laktovi ne bi smjeli stršati prema van, a nadlaktice bi trebale biti opuštene i okomite, tik uz tijelo. Podlaktice bi trebale biti produžeci dizgina.
Ruke se drže za širinu šake iznad grive, s palcima okrenutim prema gore, a zglobovima prstiju prema naprijed. Zapešća bi trebala biti opuštena i savitljiva kako bi ste mogli osjetiti pokrete konjskih usta. Jahać osjetljiv na dodir manje će mučiti konja nego jahač teške ruke. Uzde bi uvijek trebale biti lagano zategnute. Opuštenost je glavni aspect pravilnog položaja, a to se odnosi i na noge: bedra i koljena trebala bi opušteno počivati na sedlu. Koljeno se nebi smjelo pomicati tako da donji dio noge može biti pravilno postavljen. Potkonjenice su najvažnije pomagalo za kontroliranje kretanja prema naprijed. Lagano vise prema dolje tik iza kolana. Najširi dio stopala leži na nagaznoj pločici stremena, a peta je malo spuštena. Prsti su usmjereni ravno naprijed.
Dužina stremenskog remena ima važnu ulogu za pravilan položaj. Za uzjahivanje, remeni se namještaju na dužinu ispružene ruke. Potom se sa sedla, ako je potrebno, namjesti pravilna dužina za jahanje. Metalni dio stremena mora biti u razini gležnja kad noga slobodno visi. upravilnom se položaju može povući zamišljena okomica od glave preko bokova do gležnjeva. Neke škole jahanja imaju zrcala u svojim manježima kako bi jahači lakše popravili svoje držanje.
Uravnoteženo držanje:
Dobro držanje nije nije važno zbog pravilnog položaja, već zbog sposobnosti da se takav položaj zadrži, kretanja u skladu s kretanjem konja, te održavanja sigurne ravnoteže. Noge i ruke djeluju kao amortizeri tako da se šake mogu držati u razini i mirno, da bi se spriječilo potezanje konjskih usta.
Prirodne komande:
Prirodne komande su poruke što ih jahač daje konju preko sjedišta, nogu, šaka i ruku, te mu tako prenosi svoje želje. Osim glasovnih komandi tu su također što ih daju noge, uzde i premještaj jahačeva tijela.
Komande nogama:
Jahačeve noge kontroliraju sapi konja, kretanje prema naprijed, okretanje i ravnotežu. Unutrašnja se noga koristi za poticanje konja prema naprijed, za ubrzavanje ili za naglašavabje okreta. vanjska se noga koristi za kontroliranje stražnjih sapi. Koristite li obje noge istodobno konja držite u pravilnoj ravnoteži.
Konj mora brzo naučiti reagirati na sitne upute. Da bi se to postiglo, može se koristiti jahači bič. Ako konj ne reagira na pritisak listova, može ga se lagano udariti bičem po ramenima ili staržnjim sapima.
Mamuze su umjetna pomagala za naglašavanje komandi nogu, ali neiskusni ih jahač ne bi smio koristiti.
Komande uzdama(dizginama,vođcama):
Jahač održava kontakt s konjem preko dizgina koje su pričvršćane na žvalu. To bi trebalo raditi laganim i fleksibilnim pokretom,opuštenih prstiju, zapešća i laktova. Pružajući malo otpora, jahač daje znak da želi pojačati tempo ili stati.
Konjska su usta iznimno osjetljiva. Zbog toga razloga nikad ne smijete naglo potezati dizgine. Uzde se kao pomagala koriste u kombinacijama s drugim pomagalima, a to su listovi i sjedište. Ako jahač želi da konj uspori ili stane, sjedne malo natrag u sedlo i lagano zategne obje dizgine.
Premještanje težine:
Jahač može naglasiti upute što ih daje nogama i dizginama tako da se pomakne na sedlu. Premještanjem težine na desnu nogu tako da desni stremen bude više opterećen i istodobnim stiskanjem istom nogom, konj dobiva poruku da pođe desno. Jahačeva težina je na taj način dodatna komanda.
Uzjahivanje:
Prije uzjahivanja provjerite je li kolan pravilno namješten, a stremeni vise dolje. Da biste uzjahali, stanite s lijeve strane konja. Nekoć se mislilo da jahač pri uzjahivanju mora paziti na stražnji dio konja da ga životinja nebi udarila stražnjom nogom.
Međutim, tu se zaboravlja mogućnost ugriza, a konj bi dobivao udarac u rebra pa nije stajao mirno.
Bolje je stajati sprijeda, odakle možete vidjeti njegov prednji I stražnji dio, a vođice držati u lijevoj ruci. Lijevo stopalo stavite u stremen, desnom rukom uhvatite jabuku sedla i prebacite desnu nogu preko sedla. Oprezno sjednite u sedlo- nikad nemojte naglo sjesti. Pazite da vrhom lijevog stopala ne udarite konja dok uzjahujete. Nemojte dopustiti da konj krene prije nego li mu date znak.
Sjahivanje:
Prije sjahivanja najprije izvucite oba stopala iz stremena. Lijevom rukom držite vođice i vrat konja, a jabuku sedla držite desnom rukom dok desnu nogu prebacujete preko konjskih leđa. Nagnite se naprijed preko sedla i polako kliznite na tlo.
Pri sjahivanju nikad nemojte jednu nogu zadržati u stremenu jer bi se konj mogao prestrašiti i pobjeći, a vaša bi noga ostala u stremenu te bi vas konj vukao sa sobom. Na koncu učvrstite stremene I podignite vođice preko konja.
Tempo:
Riječ tempo za akciju konja odnosi se na broj udaraca kopitima u kretanju. Hod je četverotaktni korak jer kopito udara o tlo neovisno o ostala 3 kopita. Kas je dvotaktni korak pri kojemu dijagonalni parovi nogu zajedno udaraju o tlo.
Hod:
Hod je četverotaktni korak pri kojemu noge udaraju o tlo sljedećim redom: vanjska stražnja, vanjska prednja, unutarnja stražnja, unutarnja prednja. Hod je također lateralni(bočni) korak, što znači da se noge na istoj strani kreću naprijed. Korištenjem sjedišta i nogu kao pomagala i uz lagane upute vođicama, možete uskladiti ritam s konjem. Želite li da konj produži hod, to će te postići davanjem komande nogom iza kolana u trenutku kad se stražnja noga kreće prema naprijed. Važno je da koraci idu određenim redoslijedom i da budu pravilni.
Kas:
Kas je dvotaktni korak pri kojemu konj zajedno pomiće naprijed dijagonalno suprotne noge i na trenutak ostaje lebdjeti u zraku. Slijed je ovaj: Vanjska stražnja i unutarnja prednja- trenutak suspenzije- unutarnja stražnja i vanjska prednja. Komande za tjeranje konja prema naprijed jednake su kao i pri hodu, osim što su naglašenije. Ritmičkim korištenjem sjedišta i nogu, jahač može odrediti tempo. Jahač može sjediti ili se podizati u sedlu u ritmu kasa.
Sjedeći kas:
U sjedećem kasu jahač ostaje u sedlu. Noge se nebi trebale micat nego samo kukovi koji prate pokrete i tempo konja. Neiskusnim je jahačima češće teško održavati pravilan položaj u sjedećem kasu. Konj ih baca s lijeve na desnu stranu i obrnuto. Da biste to spriječili trebate što bolje pratiti ritam konja.
Lagani kas:
U laganom kasu jahač se treba dizati kada konj sa svojom vanjskom prednjom nogom krene naprijed. To je lagani kas na dobru nogu i tako bi se uvijek trebalo jašiti.
Kenter:
Kenter je trotaktni korak. Da bi zadržao pravilnu ravnotežu pri izmjeni, konj može kretati vanjskim ili unutrašnjim nogama. U slučaju unutarnjeg kentera noge se kreću na sljedeći način: vanjska stražnja,unutarnja stražnja i vanjska prednja zajedno, unutarnja prednja, a zatim slijedi trenutak suspenzije. Slijed je točno obrnut u slučaju vanjskog kentera, a jahač bi trebao pridonositi toj ravnoteži krečući se zajedno s konjem.
Gornji se dio tijela drži uspravno, a noge se savijaju u skladu s pokretima. Sa svakim skokom kentera što ga konj izvede, jahačeve se noge savijaju i izravnavaju. Poticaj za kenter najčešće se daje preko sjedišta. Težina se prebacuje na unutrašnji kuk, radeći pritisak preko sjedišta, a sjedište se zatim pomakne prema naprijed.
Unutrašnja noga ostaje na mjestu, ali vanjska noga radi pritisak iza kolana. Peta potiče konja na kenter. Jahač također pomiče ruke. Kombinirana uporaba ruku, nogu, peta i sjedišta vrlo je važna.
Skok u svakoj etapi kentera za prosječnoga konja dug je približno 4m,a konj može postići brzinu od 20 km na sat. to je prosječja brzina konja dok galopski konji mogu postići brzinu od 80- 90 km na sat.
Početna stranica 
