ja imam onu knjižicu "Neodoljivo dražesni psi", pa ću malo prepisat iz nje
*Postade mi jasno da to ne gledam ja pse, već oni promatraju mene, i svakom se od njihu očima zrcali onaj isti sjaj...Ona ista nada, isto beznađe. "Moglu li s tobom? Mogu li biti tvoj? Ne bi li htio da budem tvoj pas? Ne bi?"
*...rođen je kao naš prijatelj;
i onako još zatvorenih očiju
on već polaže vjeru u nas:
još i prije rođenja
sav se dao čovjeku.
*Pas ima tek jedan životni cilj. Darovati svoje srce.
*Tkogod o vama mislio da ništa ne vrijedite-svome ste psu središte cijelog univerzuma.
*Držati uza se jedno živo biće, spoznati koliko je ljupko i dražesno, osjećati otkucaje njegova srca pod dlanovima, znati da nam vjeruje? To znači da napokon shvaćamo koliko smo bliski i povezani. To znači radovati se životu. To znači izbrisati svu usamljenost.
*Svaki običan pas ima samo jednu molbu upućenu svekolikom čovječanstvu.
Volite me.
*Daj psiću dom i malo ljubavi, i on će ti darovati svoje srce i to zauvijek.
*Oni u nama potiču želju da budemo poput djece i da shvatimo kako nikad ne moramo prerasti čuđenje nad životom. Da možemo zaplesati kroz prštave valove i usuditi se smočiti rubove hlača, a lica umrljati tragovima prirode. Zavrtjeti se ludo pod punim mjesecom, poput vrtloga suha lišća nošena vjetrom, pjevati na ulici, osmjehnuti se nekom tmurnom licu i ponuditi zagrljaj neznancu.
*Kako sićušan, kako savršeno običan pas. Bez pedigrea i tako neugledan-
Ali biće prepuno života i ljubavi.