Parelli

Dodala sam još teksta na kraju posta u kojem je Igra u krug.

Inače, Igru stiskanja možete svakodnevno koristiti prilikom izvođenja konja iz ispusta. Otvorite vrata od ispusta, konju pokažete da izađe i okrene se prema vama, te da vas čeka, a vi za to vrijeme kontrolirate u ispustu da ne bi koji drugi konj izašao. Konj vas čeka vani, lijepo elegantno zatvorite vrata i svi sretni i zadovoljni

Oprema koja nam treba da bismo poceli raditi po Parellijevom principu:
(slike su preuzete sa Parellijeve stranice)
Ovo je sve od opreme sto nam treba za Level 1.
halter:


carrotstick:


savvy string:


12 foot line:
[/

ular (halter, ili rope halter)
Parelli koristi ular napravljen od tanke i mekane spage. Rucno je napravljen, nema niti jednu kopcu, nego nekoliko vjesto postavljenih cvorova. Takav ular uzrokuje neugodu konju kada se opire njegovom pritisku, a kada se ne opire, lagan je i ne smeta za nosenje. U Americi je takva vrsta ulara vrlo rasprostranjena, i nije nuzno povezana sa NH.

carrotstick
iliti "mrkvostap"
Zasto se carrotstick tako zove i sto mu je funkcija?
carrotstick sluzi kao produzetak ruke, nikako kao korbac. Duljine je otprilike dresurnog korbaca, ali nije tako savitljiv (napravljen je od fiberglasa), i na vrhu ima kozni dio, koji sluzi kao prva faza pritiska, a kroz kojeg se moze provuci savvy string kako bi se produzio doseg carrotsticka.

Ime je smislio Parelli, da objasni njegov pristup radu sa konjima. On kaze da postoje slabici koji moljakaju konja da nesto naprave, a kao simbol toga je uzeo podmicivanje mrkvicama. Jasno da prema takvim ljudima konj nema postovanja i ne slusa ih. S druge strane postoje ljudi koji se koriste silom ("stapom") kako bi natjerali konja da nesto napravi. Carrotstick bi stoga znacio srednju struju: nema nasilja, ali nema ni moljakanja. Konju mora biti jasno da ga covjek nece povrijediti, ali da ga mora slusati, kao sto bi slusao svog vodju u krdu. Naravno da to stavlja dosta obaveza na covjeka, koji se mora pokazati kao dostojan vodja koji pazi i stiti konja, u kojeg se konj moze pouzdati.

Mislim da je to usput i odgovor na pitanje o mrkvicama i mitu. Mnogi natural treneri ne preporucuju davanje hrane kao nagrade konju, ali vazno je napomenuti da to nije tako striktno pravilo-moje je misljenje da stalno nagradjivanje konja hranom vodi u bezobrazno zicanje koje moze uzrokovati mnogo problema, a pocinje sa nepostivanjem osobnog prostora covjeka (pretrazivanje dzepova njuskom), sto moze kasnije dovesti do opasnog grizenja, udaranja nogom i td. Ali, ako se tu i tamo koristi pokoja mrkvica kako bi se konj malo motivirao, mislim da to nije veliki grijeh, no ipak treba biti oprezan i dosljedan. Ako konju jednom damo mrkvu a drugi put ne, on ce taj drugi put sa pravom pitati zasto ovaj put nije dobio mrkvu. Nadam se da ovo ima smisla?

savvy string
Rijec "savvy" u doslovnom prijevodu znaci: pamet, razum, snalazljivost, zananje. Parelli definira "savvy = 10 times understanding", dakle, savvy je 10 puta vise od obicnog razumijevanja, to je totalno razumijevanje odnosa konj-covjek.
Savvy string je spaga od 6 foot, dakle oko 183cm, i koristi se kao produzetak za carrotstick ili kod jahanja-kao jedna (i jedina) dizgina.

12 foot line
Uze duljine 3.64m, dovoljno mekano da prenosi energiju od covjekove ruke do ulara, a naravno dovoljno cvrtso da se ne rasteze ili pukne. Koristi se i u radu sa zemlje, i u jahanju kao dizgine.

Kasnije se koristi uzad duljine 22 foot (6.7m) i 45 foot (13.7m), kako bi se stvari koje je konj naucio blizu covjeka, mogle napraviti i na vecoj udaljenosti (recimo, ako konj ulazi u prikolicu dok ga vi vodite, da li bi usao u prikolicu i ako ga "navigirate" dok ste 10 metara udaljeni od prikolice?)

Evo i web stranica: http://www.parelli.com/

wow tnx melita na svemu sto si napisala
ovo je zaista od velike koristi

Melita,jel imaš slike kad si radila s Fiosom parelli ?

Imam nešto, ali na slikama se baš dobro ne vidi što radim (već bi ja stavila bez brige).
Možda da nađem neki link sa youtube!

Melita je napisao/la:

ular (halter, ili rope halter)
Parelli koristi ular napravljen od tanke i mekane spage. Rucno je napravljen, nema niti jednu kopcu, nego nekoliko vjesto postavljenih cvorova. Takav ular uzrokuje neugodu konju kada se opire njegovom pritisku, a kada se ne opire, lagan je i ne smeta za nosenje. U Americi je takva vrsta ulara vrlo rasprostranjena, i nije nuzno povezana sa NH.

za halter sam cula da negde moze sam da se napravi...zna neko kako ili link gde je objasnjeno?

ana hvala ti sto si stavila
sad znam vise

E to sam vidjela na pegasusu
Čim kupim užad slažem novi ularček

..ja tu nisam baš skužila nekaj s ove slike...
no, al nema veze...ak ko složi, nek stavi sliku......

Ali sad opet gledam sliku, i pitam se jel sam ja toliko pametna da ja to mogu

e baš to ja mislim za sebe..............

Melita je napisao/la:

:
(slike su preuzete sa Parellijeve stranice)
[/

E Mel,daš link?

Melita je napisao/la:

Evo i web stranica: http://www.parelli.com

klik ^^

Hvala Iva.

Ja se ne bi zezala sa sastavljanjem ulara, jer je sigurno teško pogoditi pravu veličinu, pa da sve bude dobro zategnuto (čvorovi) i jednako (obrazni dijelovi). Preporučila bi Dejanovu opremu (http://www.equus-ddk.hr/index.html), nije skupo, a kvalitetno je. Fiosin crni ular je napravio Dejan i stalno ga koristim, a nije se ni najmanje ofucao (treba ga samo povremeno oprati). On vam može napraviti i 12'' uže (uže cca 3.5m dugačko) sa kožnim završetkom. Meni je i to napravio, sve po narudžbi.

I ja imam 4 ulara Dejanove izrade i nemam nikakvih prigovora, super su!
Preporučila bi i oglavinu bez žvala Dejanove izrade, ali to je za neki drugi topic

I mi imamo Dejanov bitless i svaka cast njemu,super to radi i ljubazan je is ve 5.

A Melita,jesu te stvari bas nuzne za rad?
..mislim da nisu,mogu i sama nesto slicno improvizirati...npr. ovaj mrkvostap.
Ako je, gdje to mogu nabaviti?

Naravno da može i improvizacija
Inače, mrkvoštap sam nabavila u Veroni.

jucet sa si pospremala sobu pa sam bas nasla jedan prospekt o parelli sta sam uzela u Veroni, jako zanimljivo.. ba ono, konj uziva, tako izgleda

Dugo nisam ništa napisala, pa evo malo nastavka.
Evo kako i što raditi s konjem koji baš i ne prihvaća sedlo. Stvar je u tome da mnogi konji koji se naizgled "normalno" sedlaju u boksu gdje nemaju kamo pobjeći od nas, potpuno drugačije reagiraju u manježu (vrte se, neće biti mirni, skeptični su čak i prema podsedlici). Donesemo sedlo i podsedlicu u sredinu manježa i dovedemo konja na ularu i dugom povodcu. Pustimo konja da pošnjofa sedlo. Odmah ćemo vidjeti da li je konj skeptičan, da li se boji ili je skroz opušten kraj sedla. Ako vidimo i najmanju nervozu, krenemo s njim igrati igru u krug tako da jednom prođe s vanjske strane sedla, a drugi puta s unutarnje. Opet ga zaustavimo kod sedla i probamo uzeti podsedlicu. Poigramo friendly game, trljamo ga s njom i bacamo ju na leđa kao da sedlamo, ali ju odmah skidamo. Ako konj ne stoji na mjestu i boji se, uzimamo podsedlicu pod ruku i odlazimo vodeći konja iza sebe. Moramo normalno hodati naprijed, tako da konj zna da se nema čega bojati i uskoro ga počinje zanimati ta podsedlica i dolazi vam sve bliže da ju pošnjofa. Vraćamo se na friendly game dok konj ne ostane mirno i spokojno stajati. Sve radimo i s jedne i s druge strane. Kada podsedlicu mirno prihvaća, istu stvar nastavimo sa sedlom. Ponekad konja treba "zeznuti", kad on očekuje da ćemo staviti sedlo i već nas onako čudno gleda, a mi baš napravimo suprotno i odložimo sedlo na pod. Kada dođemo do faze kada konj mirno stoji sa sedlom na leđima, spuštamo kolan. On se zateže u 3 puta. Naravno, ako primijetimo da ga spuštanje kolana uznemiruje, skidamo čitavo sedlo i ajmo iz početka. Dakle, zategnemo kolan malo, pa konja odmaknemo od sebe (yo yo), jer ako se kani ritati, bolje je da to napravi dalje od nas. Odigramo igru u krug, zategnemo, pa opet igra u krug i treći put zategnemo. Onda igramo friendly game s uzengijom tako da ju ritmički dižemo u zrak i spuštamo. Ako konj ima s time problema, kraj dugog povodca provučemo kroz uzengiju i isto radimo iz daljine. Ima još jedna vježba koja se radi prije pojahivanja. Stanemo kraj konja okrenuti prema njegovom zadnjem kraju. Uhvatimo grivu kod grebena i tako stojimo kao da ćemo pojahati. Kraj dugog povodca prebacujemo preko konja kao friendly game. To je simulacija prebacivanja naše noge dok uzjahujemo. Ako je konj uznemiren, radimo iste pokrete povodcem po tlu. Možemo ga pustiti na dugačko, ali ne smijemo prestati raditi dok se konj ne smiri. Čim se smiri, prestajemo raditi i to mu je nagrada. Cilj je 6 puta prebaciti uže preko konja sa svake strane, a da on ostane mirno stajati.
Sad sam se raspisala, pa ću o pojahivanju i ostalome drugi put. Bitno je u svemu ovome uzeti si vremena koliko god treba. Na DVD-u ovaj dio koji sam opisala traje cca 35 minuta. Konj je bio prilično skeptičan na početku, a kasnije je stajao mirno, spustio glavu i mljackao.

Odlican post Melita, svaka cast na pisanju
jako lijepo napisano, jesi li to probavala sa kojim konjem?

Jesam sa Fiosom! Onako bi ju pustila u ispustu i sedlala bi ju bez ulara. Ona definitivno nema nikakav strah od sedla, jer se nikada ne pomakne s mjesta, nego strpljivo čeka. Linda je na DVD-u radila s jednim konjićem koji se inače "normalno" sedla, međutim, on nikako nije htio stajati na miru i točno se vidjelo da se zapravo uopće nije upoznao sa sedlom i podsedlicom. Kasnije je super stajao (nakon puno prijateljske igre sa podsedlicom i sedlom).