Povijest:
Pasmina se tradicionalno veže uz austrijski brdski predio poznat kao tirol, a ime je dobila po malenom gradiću u Haflingu (danas je to dio sjeverne Italije), gdje se započelo sa uzgojem, odnosno križanjem manjih radnih kobila tirolskog uzgoja sa arapskim shagya pastusima. Ti su konji po svojim karakreristkama donekle sličili današnjem haflingeru. Iako su kasnije utemeljene ergele Piber i Ossiach, u kojima je uzgajana ova pasmina, haflinger se ipak nije toliko jako raširio po Austriji. Pri samome uzgoju, i kobile i pastusi su bili podvrgavani rigoroznoj selekciji, te nisu dopuštana ni najmanja odstupanja od željenog tipa. Istraživanjima krvi se uspjelo dokazati davno križanje sa arapskim pastusima, sve do pastuha El Bedavi XXII. Pasmina je opstala u velikom dijelu i radi izvoženja konja u druge zemlje, poput Njemačke, Švicarske i Nizozemske, u kojima se i danas nalazi najveći broj haflingera.
Izgled:
Svoj izgled haflinger ima zahvaliti prirodnom načinu držanja, jer se i danas prakticira držati ih slobodne do njihove 4.godine, što im osigurava pravilan rast i razvoj, a na kraju i dugovječnost – neki od njih dožive i preko 35 godina!
Po svojoj je konstituciji haflinger prilično čvrst konj, koji se zapravo ubraja u kategoriju ponija. Visina mu se proteže od 135 do 148 centimetara,a potpuno je nezamjenjiv s bilo kojom drugom pasminom zbog svoje boje koja je njegovo najspecifičnije obilježje.Ta boja može biti palomino, zlatna ili kestenjasta ali uvijek sa grivom i repom boje lana.
Glava je relativno sitna s obzirom na na ostatak tijela, te nedvojbeno odiže inteligencijom. U njezinim se finim crtama lijepo može vidjeti utjecaj toplokrvnijih predaka. Muskulatura je dobro izražena, osobito na bedrima i leđima, koja su prilično kratka ali čvrsta. Vrat je nerijetko širok i lagano savijen, noge prilično kratke ali iznimno čvrste, sa dužom dlakom u njihovom donjem dijelu. Tijekom godina razvila su se dva tipa haflingera; onaj klasični, austrijski, te onaj talijanski koji je nešto viši i uglavnom ima bijele oznake po licu. Oba tipa su priznata, a žig pasmine je nacinalni austrijski cvijet sa slovom H u sredini.
U svom cijelokupnom izgledu, haflinger ostavlja dojam robusnoga ponija koji unatoč tome ima bezgraničnu ljepotu.
Upraba:
Haflinger je konjić kojega se može koristiti za mnoge namjene. Njegovo hladnokrvno podrijetlo mu je donjelo sigurne i čvrste kretnje, što ga čini dobrim radnim i zaprežnim konjem. S drugu stranu, toplokrvno naslijeđe mu je dalo vitkiji i neodoljiv izgled, te priličnu udobnost u hodu, kasu i galopu. Kao jahaći poni, idealan je za rad s djecom i početnicima jer ima miran i staložen temperament, te potpuno dobroćudan karakter. I danas se još uvijek koristi za vuču saonica u brdovitim austijskim predjelima, dok ga se sve više cijeni i koristi u školama jahanja, te centrima za terapijsko jahanje.

